Rojiblancosi su napravili niz od šest pobjeda zaredom u La Ligi, čime su pobjegli Real Madridu na šest bodova razlike s utakmicom manje, a Barceloni čak devet bodova s izjednačenim brojem odigranih utakmica.

Može li se Diego Simeone promijeniti, može li promijeniti svoju filozofiju nogometa, možemo li vidjeti nešto novo kod njega? To su pitanja na koja bi mnogi odgovorili negativnim odgovorom. Čini se da ipak može napraviti neke pomake, da je još uvijek je spreman za ugodna iznenađenja. Nikad neće izvaditi nož iz usta, ali može ga barem ukrasiti dragim kamenjem.

Pokazao je to u posljednja dva kola La Lige, u dva velika derbija s Barcelonom i Valencijom, i to na gostovanjima. Atletico je u obje utakmice pobijedio s 1:0 i sada ima bod zaostatka za vodećim Real Sociedadom, ali i dvije utakmice manje.

Rojiblancosi su napravili niz od šest pobjeda zaredom u La Ligi, čime su pobjegli Real Madridu na šest bodova razlike s utakmicom manje, a Barceloni čak devet bodova s izjednačenim brojem odigranih utakmica.

Novi Rojiblancosi

Nakon odlaska Antoinea Griezmanna i dolaska skupocjene mlade zvijezde Joaa Felixa i još nekolicine igrača, Diego Simeone početkom prošle sezone najavio je promjenu igru.

Zaokret iz tvrde defenzive u kreativnu ofenzivu nije krenuo dobro. Atletico je bilježio loše rezultate, a Simeone je tvrdio kako treba vremena i da očekuje da će u drugom dijelu sezone sve sjesti na svoje mjesto. Argentinac nije ustrajao u svojem naumu.

Štoviše, još se čvršće vratio svojem klasičnom stilu. Čini se da je trijumf protiv Liverpoola u Ligi prvaka bio medvjeđa usluga atletičarima. Dao im je lažnu nadu da s takvom igrom mogu otići do kraja. Pokazalo se da je to bila loša procjena, da ne kažemo fantazmagorija.

Stoga je Atletico na početku ove sezone bio na novom početku. Svima je bilo jasno da se mora nešto mijenjati, da Atletico mora igrati ofenzivnije ako želi srušiti Real Madrid i Barcelonu te nešto napraviti u Ligi prvaka. Promjene su se događale izrazito sporo.

Na otvorenju sezone Atletico je utrpao Granadi šesticu, no već u sljedeća dva kola vratio se starim navikama te odigrao dvije čiste nule. Na otvorenju Lige prvaka potpuno je razočarao na gostovanju kod Bayerna. Atletico je izgledao kao usporeni snimak u odnosu na bavarski stroj. No potom je počeo nizati pobjede u La Ligi, dok se u Ligi prvaka i dalje muči.

S trojicom u zadnjoj liniji

Do naglijeg zaokreta došlo je u posljednja dva tjedna. Suočen s brojnim problemima nakon povratka igrača s reprezentativne stanke, argentinski se trener odlučio za promjenu sustavu. Godinama je mantra „Cholisma“ bio raspored 4-4-2, no Simeone je odlučio malo revidirati postavke. Prvo protiv Barcelone, a potom i Valencije okrenuo je u 3-5-2 ili 3-4-2-1. Uglavnom, s trojicom u zadnjem redu.

S obzirom na to da je Atletico slavio u oba derbija, može se pretpostaviti da će Simeone koristiti taj sustav frekventnije. Obrana je temelj svake momčadi, a posebice je to izraženo kod Simeoneova Atletica. S trojicom u zadnjem redu obrana je u teoriji sigurnija.

Kada ima leđa čuvaju trojica stopera, bočni igrači mogu slobodnije pridodavati napad. U slučaju Atletica ta trojica stopera su Savić, Gimenez i Hermoso, a bekovi Trippier, Lodi ili Carrasco. Naravno, sustav 3-5-2 može biti izrazito ofenzivan, ali i izrazito defenzivan. Sve ovisi o tome koliko visoko i koliko često bekovi izlaze naprijed. Ideja je da bekovi sudjeluju u ofenzivnim akcijama, ali i da čuvaju bokove u defenzivi.

E, sad, pitanje je koliko su često petorica u zadnjoj obrambenoj liniji. Atletico je, čini se, pronašao fini balans. Naravno da u građenju napada moraju sudjelovati i stoperi. Uvrštavanje Hermosa u početnu postavu pokazuje se kao veliki Atleticov dobitak. U biti je to ključna promjena.

Hermoso oplemenio stamenu obranu

Za razliku od Savića i Gimeneza, koji su klasični stoperi, Španjolac je tehnički vrlo dobro potkovan, zna iznijeti loptu i točno je predati. Oplemenio je igru zadnjeg reda. Hermoso je drugi dio prošle sezone praktički odsjedio na klupi. Igrao je vrlo malo, možda tri-četiri utakmice. Simeone ga je na početku ove sezone vratio u postavu zbog toga što je Gimenez imao problema s koronavirusom.

Budući je Hermoso dobro igrao, a da nije mogao računati na isturene sidrune Diega Costu i Luisa Suareza, koji imaju problema s ozljedama, Simeone je odlučio promiješati karte i donekle odustati od svoje klasične igre. Tako je uglavnom silom prilika malo više dao naglasak na tehniku u odnosu na snagu.

Postavljanjem trojice stopera profitirali su i veznjaci, kojima su se smanjili defenzivni zadaci pa mogu biti kreativniji. To se najviše očituje na Kokeovoj igri. On je lider momčadi i najveći kreativac u veznom redu. Koke je pokriven dvojicom trkački jakih igrača Saulom i Marcosom Llorenteom, koji su u stanju igrati od šesnaesterca do šesnaesterca i pomagati tamo gdje treba.

Više slobode za Felixa i Lemara

Nova je Simeoneova zapovijed i povećanje kontrole lopte. Posjed u prošlosti nije bio previše bitan za Argentinca, no očito se i to mijenja. Profil igrača koji ima u momčadi dopušta mu takav zaokret. Uz spomenute, Joao Felix, Correa, Carrasco ili Lemar posebno su jaki na lopti i sposobni su je čuvati. Naravno da je Felix u tom smislu najjači.

Atletico u ovom sustavu dubinu traži kroz posjed i igru kratkih pasova. Na taj način više profitiraju bočne strane. Ofenzivni kapaciteti Trippiera, Lodija ili Carrasca otvaraju više varijanti za prilaz protivničkom golu.

Bit će zanimljivo vidjeti što će Simeone napraviti kada budu spremni Costa i Suarez. Na prvu bi se reklo da njih dvojica otvaraju još više mogućnosti, ali moj je dojam da njih dvojica samo usporavaju igru i zagušuju Felixa i Lemara. Njihov talent mnogo više dolazi do izražaja kada se igra dinamičnije i kombinatornije.

Recept za uspjeh

Kada im se da više slobode i igra prilagodi njihovim kvalitetama, puno bolje izgledaju. To se jasno vidi. Preskakanje igre i uguravanje lopte u gol na silu njima nikako ne odgovara. Dvojica najskupljih igrača Atletica u barem nešto lepršavijoj igri pokazuju zbog čega su plaćeni 127 odnosno 72 milijuna eura.

Naravno, prerano je bilo što zaključivati, Atletico je odigrao samo dvije utakmice u novom sustavu, ali dojam je da bi to mogao biti pomak koji će Rojiblancose vratiti na šampionske staze.

Bude li hrabriji nego prošle sezone i odluči se za nastavak značajnije nadogradnje svoje filozofije, ako već ne za potpunu promjenu, to bi mu se moglo vratiti s kamatama. Ako ništa drugo, dobio je još jednu varijantu u špilu sustava.