Najveći derbi hrvatskog nogometa odigrat će se u subotu (18:00) na rasprodanom Poljudu. Analiziramo u kakvom tonusu Hajduk i Dinamo dočekuju veliku utakmicu te što možemo očekivati u taktičkom smislu…

Domaće kladionice složne su – Dinamo je blagi favorit u subotnjem splitskom derbiju, koji bi u bitnome mogao odrediti utrku za prvaka.

Koeficijent se na Hajduk kreće između 2,70 i 2,80, dok je na Dinamo 2,50. Dakle, ishod derbija potpuno je neizvjestan, uostalom, kao i utrka za prvaka, no jedno je dosta izvjesno: ako Hajduk ne pobijedi, šanse će mu rapidno opasti. Bez tri boda u derbiju teško da Hajduk na kraju može prvi presjeći ciljnu vrpcu. Nije nemoguće, ali jako teško.

Što će Dambrauskas i Kopić pripremiti?

Izvjesno je i to da će Poljud biti dupke krcat, a prilično je neizvjesno koje će postave Valdas Dambrauskas i Željko Kopić poslati na teren? Možda je i najintrigantnije pitanje za koje će sustave i taktičke postavke odlučiti?

Kopić ima negativno iskustvo s debija na klupi Dinama. Uoči najvećeg hrvatskog derbija zamijenio je Damira Krznara, koji je morao otići nakon poraza od Rijeke u Kupu.

Hajduk je u Maksimiru pobijedio i nadigrao Dinamo. Je li i kakve pouke Kopić izvukao s te utakmice? Zamjerke su bile da se Dinamo postavio odveć defanzivno i kalkulantski. Modri su izgledalo bojažljivo i smušeno. Kako su igrali, činilo se da im je glavni cilj da tu utakmicu ne izgube, a Dinamo ne smije tako igrati, pogotovo u svojem domu.

Kako trenutačno stvari stoje, Dinamo će u Splitu biti bez Ivanušeca, Ademija, Theophila i Perića. Ivanušec, Theophile i Ademi bili su u prvih 11 na derbiju u Zagrebu.

Koliko će Modrima nedostajati tri prvotimca?

Teško je reći koliko će nedostajati u Splitu? Da je netko postavio to pitanje prije nekoliko mjeseci, vjerojatno bi odgovor bio jako puno, no sva trojica u međuvremenu su pala u formi i ne može se reći da su igrali nogomet života prije nego što su se ozlijedili.

Dok oko Ivanušeca i Ademija uglavnom nema pretjeranih polemika, obojicu će mnogi označiti ponajboljim Dinamovim igračima, dapače, najboljim uz Oršića i Petkovića, oko Theophile je oduvijek bilo puno prijepora. Francuz je prečesto odavao dojam stopera koji tijekom utakmice namuze dvadeset litara mlijeka, a onda sve prospe jednim nepromišljenim potezom.

Naoko bi se reklo da ima sve što je potrebno središnjem braniču; veliku snagu, dobru skočnost i hitrinu, solidnu tehniku, no s obzirom na to koliko je puta kobno pogriješio otkako je u Dinamu, očito je da nema sigurnost, a to je prvo što se traži od obrambenog igrača.

Theophile prečesto zaspe

Jednostavno, prečesto mu popusti koncentracija u ključnim trenucima. Tako je bilo i u Maksimiru, na trenutak je zaspao i Livaja mu je pobjegao na dugu loptu Eleza.

Budući da Dinamu nedostaje i Perić, Kopić nema puno opcija na stoperskim pozicijama. Logičnim se nameće par Šutalo i Lauritsen. Nije baš izvjesno da će se Kopić odlučiti igrati s trojicom u zadnjoj liniji, iako nije nemoguće. Ristovski se može uključiti.

Od utakmice u Zagrebu dosta se toga promijenilo u obje momčadi, a nešto je ostalo isto ili slično – ponajprije promjenjiva forma. Obje momčadi nemaju baš uvjerljivu igru, uglavnom se oslanjanju na individualne bravure najboljih igrača.

I Kopić i Dambrauskas napravili su puni krug što se tiče sustava. U Maksimiru su obojica igrali s četvoricom u zadnjom redu, a onda su prešali na trojicu, da bi se uoči uzvrata u Splitu ponovno vratili na četvoricu.

Kalinić i Ferro donijeli glavobolje

Kad se podvuče crta pod dosadašnji dio proljetnog dijela sezone, čini se da je Litavcu zimski prijelazni donio samo glavobolje. Kažu da od viška kvalitete glava ne boli. Hajdukov trener možda se ne bi složio s tom prastarom poslovicom.

Hajduk je doveo dva jaka imena – bivšeg hrvatskog reprezentativca Nikolu Kalinića i bivšu veliku nadu Benfice Ferra, a igra mu se pokvarila. Što još važnije, i rezultat mu se pokvario. Obojica su okvalificirana kao velika pojačanja, pogotovo Kalinić, a onda je logično da očekujete i bolju igru i bolje rezultate. No u nogometu dva i dva često nisu četiri. Dambrauskas ih zasad nije uspio najbolje uklopiti.

Očito je da se s njima trener Hajduka nije baš dobro snašao. Sudeći prema igri koju je složio, moj je dojam da nije bio dovoljno upoznat s igračkim kvalitetama, odnosno prednostima i nedostacima obojice.

Kalinić nije Livaja

Kalinić nije tip igrača kao što je to Livaja, on nije baš opaki dribler koji je u stanju biti „one man show“. Livaja u HNL-u može egzistirati sam u vršku napada, on će uvijek nešto ispetljati, no Kaliniću je potrebna igra, njega se mora filati loptama na drukčiji način, više s bokova, nakon izrađenih akcija. Da bi dobili dubinu, morate imati širinu. To je sintagma koju na Poljudu jako dobro poznaju, no očito je baš ne koriste.

Dambrauskas je odmakao Livaju od protivničkih vrata, a igru nije promijenio. Dapače, još ju je usporio i zagušio prelaskom na igru s trojicom stopera u zadnjoj liniji, a sve trojica stoje nisko i niti jedan od njih ne sudjeluje dovoljno u građenju napada i pomaganja veznom redu.

Očekivalo se da bi to mogao biti Ferro, koji ima potrebne tehničke kvalitete, smisla za kreaciju i iznošenje lopte, no podjednako je teretan kao i Elez i Katić, možda još i sporiji. Čini se da Ferru nikako ne odgovara da igra na lijevoj strani, da bi došao do izražaja njegov smisao za kreaciju, trebao bi igrati u sredini kada se igra s trojicom.

Problem stopera

Kada stoperi stoje nisko, vuku za sobom i bekove koji ne mogu otići previše visoko. Tada je teško ostvariti pritisak i kompaktnost u srednjem redu, pa je logična posljedica bila preskakanje igre. Duge lopte na Kalinića nisu puno toga donijele. Prošla je ona jedna od Ferra, i to je to.

Sličan problem imao je i Kopić kada je igrao s trojicom u zadnjem redu, a u podjednake probleme zapadali su i Bjelica i Tomić na klupi Osijeka i Rijeke.

Vjerojatno svjesni svih tih problema, i Dambrauskas i Kopić vratili su se na igru s četvoricom u zadnjim utakmicama. Vidjet ćemo hoće li i u derbiju ostati u istom rasporedu. Vjerojatnije je da hoće nego da neće.

Hajduk čeka Dinamo na punom Poljudu

Hajdukov problem kreacije bio je jasno vidljiv i u Puli, kada je igrao s četvoricom. Možda bi sve bilo puno bolje da je trener Bijelih imao na raspolaganju Filipa Krovinovića. Čini se da je Krovinović ta karika koja mu je nedostajala da bi se povezali redovi i napravili igra za ubojitiju koegzistenciju Kalinića i Livaje.

Krovinović ključ Hajdukove igre

Za Dambrauskasa je sada osjetno povoljnija situacija jer je izgledno da će imati Krovinovića na raspolaganju u derbiju. To u mnogo čemu mijenja situaciju, daje Bijelima veće manevarske mogućnosti.

Hajduk mora igrati na pobjedu, što sugerira da mora prije ili kasnije napasti. Koliko god strpljivo igrali, kada trebate pobjedu, morate se otvoriti, pogotovo kada se igra pred svojim krcatim stadionom. Navijači će tjerati Hajduk naprijed, to je posve logičan zaključak.

Tko zna, možda se Dambrauskas odluči za klasičnih 4-4-2. S pokretljivim i agresivnim Grgićem i lucidnim Krovinovićem u sredini, Biukom i Sahitijem na bokovima. Ili možda radi veće ravnoteže trećim klasičnim veznim i Sahitijem na boku kao klatnom, te Kalinićem i Livajom u vršku napadu.

Dojam je da Livaja treba biti još bliže vratima, da mu se treba omogućiti uža suradnja s Kalinićem. Ako Hajduk napadne, a taj rizik morat će prije ili kasnije preuzeti, obrana će morati izaći visoko ili barem više nego u zadnjim utakmicama. To će biti šansa za Dinamov kontranapad.

Hajduk mora prije ili kasnije napasti. Kako će se Dinamo postaviti?

Međutim, takva je bila pretpostavka i u prvoj utakmici, pa se nije ostvarilo. Hajduk je dominirao terenom i napadačkom igrom slomio je Modre, koji nikako nisu mogli naći način kako odgovoriti. Treba imati na pameti da su Modri bili u specifičnoj situaciji, atmosfera u momčadi nije bila baš najbolja, izgubili su samopouzdanje i bili su pomalo dezorijentirani.

Dinamo je u Europi odigrao najbolje partije kada bi prepustio loptu suparniku i vrebao iz kontre. Takva igra donosila mu je rezultate. Kopić je vjerojatno sličnom igrom htio probiti Hajduk, prepustio mu je loptu, no dobio je nokaut umjesto taktičke prednosti.

Dakle, postoje argumenti i za i protiv. Kako će se Modri postaviti na Poljudu, veliko je pitanje? Ofenziva ili defanziva? Hoće li Kopić pokušati sa sličnim receptom, ovaj put možda s ponekim hitrijim igračem u polju, nadajući se da će već netko pobjeći? Hoće li šansu dobiti Emreli ili možda Špikić?

Derbi će dati odgovor tko je zapravo bolji 

Bruno Petković vjerojatno će biti u sastavu, o njegovoj inspiraciji puno toga će ovisiti, no najveća snaga Dinama već duže vrijeme je Mislav Oršić. On vuče Modre, od njegova udarca i nadahnuća uglavnom žive.

Nošen hukom navijača Hajduk će vjerojatno krenuti agresivno. Kao i uvijek na Poljudu, Dinamov ključ će biti u razini odgovora na agresiju Bijelih. Ako se Modri postave mlako kao u Maksimiru, Hajduk će biti puno bliži trijumfu.

To je u prvom redu biti ili ne biti za Bijele, ali nije ni Dinamu daleko od toga, pogotovo treneru Kopiću. Ako i drugi put u sezoni izgube od Hajduka, to će za Modre biti jak psihološki udarac, dok će Bijeli ponovno narasti i dobiti snažan motivacijski vjetar u leđa.