You are using an outdated browser. Please upgrade your browser to improve your experience and security.

28.11.2024 01:44:47

Totalni rat u Dinamu

Otkrivamo nove šokantne informacije, evo što se priprema i na koga će Mamić udariti

U Dinamu se događa ono što sam davno najavio. Karte su otvorene, nema više skrivanja, zaraćene struje skinule su rukavice i otvoreno idu u odlučnu bitku.

"Well, well, well. What have we here?" sarkastično bi rekli Englezi kada žele izraziti lažno iznenađenje.

U hrvatskoj parafrazi to bih ovako sročio:
"Vidi, vidi… Što li se to događa u Dinamu?"

Baš u bobu sve što sam pisao posljednjih godina, kada su maksimirski dušobrižnici tvrdili da lažem i izmišljam, da narušavam plavu idilu i bavim se podmetanjima, a zbog čega mi je, među ostalim, na perfidan način uskraćena akreditacija i onemogućen dolazak na maksimirski stadion.

I sada ti isti ljudi, kimači glavama kojima se godinama nisu ni stopala vidjela iz pozadinskog dijela Zdravka Mamića, koji su sastavljali crne liste, odrađivali najprljavije zadatke i usput uredno odbili utvrditi da je Dinamo oštećen financijskim akrobacijama međugorskog bjegunca od hrvatskog pravosuđa pravde i tako uskratili Modri klub za desetke milijuna kuna, sebe predstavljaju kao borce za pravdu i pravice.

Od Mamića gori samo njegovi dojučerašnji poltroni

Groteska ne može biti veća da baš ti ljudi sebe predstavljaju kao Mamićeve oponente koji se bore za pošteno i transparentno upravljanje Dinamom. Tko tu priču kupi, nema mu pomoći. Ali na ovim prostorima kokošje pamćenje nije nikakvo iznenađenje.

Svi u novinarskim krugovima i šire znaju da sam odavno protiv Mamića, da sam jedan od rijetkih koji se usuđivao izravno nešto napisati protiv njega i njegova načina vladavine, ali od glavnog šefa gori su samo njegovi dojučerašnji poltroni koji žele iskoristiti situaciju i osvojiti žezlo. Bez imalo srama i obraza prave se da su oduvijek na pravoj strani. Oni su podrivali Mamića i sistem iznutra, je l' tako!? To je ta čuvena fraza koju povlače takvi tipovi. Kako ih nazvati, ostavljam vama na izbor, dragi čitatelji.

Elem, dogodilo se upravo ono što sam sve vrijeme pisao i na što sam upozoravao, a što mnogi nisu vjerovali i optuživali su me da se bavim konfabuliranjima, podrivanjem kluba i ostalim nebulozama. Sada su kuš i gutaju knedle. Ali ne brinite, već se oni javiti, nemaju srama.

Kako to obično biva, i ne samo u Lijepoj Našoj, a "slučaj Sanader" najbolji je primjer, najveći poslušnici i ulizice počeli su polako okretati kape i kapute kada su uvidjeli da se opća klima mijenja, da je stigao njihov trenutak da umjesto mrvica sa stola počnu odvaljivati najprije omanje kriške kolača, a s vremenom sve veće komade, a naposljetku da potpuno istisnu Mamića i preuzmu kompletnu vlast.

Briga njih za Dinamo, zanima ih samo novac

Glavni motiv je u principu samo jedan: novac. S novcem dolazi i moć. I još više novca. I tu je kraj priče. Briga njih sve skupa za Dinamo, u njemu samo vide bankomat. Mamića su mahom izdali i izdaju ljudi koje je on stvorio i koji su mu godinama tepali i povlađivali mu, ispunjavali mu sve želje i pričali mu što je želio da čuje: da je najveći, najsposobniji, najpametniji, najljepši…

Da im je rekao da skoče u septičku jamu, skočili bi. Slao ih je po "cigare i ćevape", rugao im se i zbijao šale na njihov račun. Nisu smjeli reći ni riječ, samo bi se kiselo smijali i klimali glavama. Uvlakači bez premca šutke su sve gutali. U svim razgovorima branili su Mamića iz petnih žila i difamirali nas koji smo se usuđivali nešto napisati ili reći naglas.

I sve što sam napisao uopće nije pretjerivanje, ne karikiram baš ništa, dapače, ovo su sve umanjenice što su ti ljudi radili za Mamića, a puno toga mogli bismo sutra doznati. I tko je zaradio desetke milijuna kuna na račun Dinama, i tko je donosio policijske dokumente, i tko se gostio sve u šesnaest i ljetovao na račun "svetinje"…

Vidjet ćemo što će Mamić baciti na stol

Vidjet ćemo kakve će i koje kompromitirane informacije Mamić iznijeti, ali priča se da će biti puno toga. I da nikoga neće štedjeti, pa čak ni Mirka Barišića, dugogodišnjeg zaštitnika i jedinog čovjeka kojeg se Mamić zapravo bojao.

Krešimir Antolić samo je isturena figura grupacije koja želi preuzeti kompletnu vlast u Dinamu. To im nikada ne bi uspjelo bez Barišićeve pomoći. Da nije prešao na njihovu stranu, Mamić bi i dalje bio relativno siguran. Ovako je ušao u miniranu zonu i pitanje je kako će to sve završiti. Jer Barišić je oduvijek na pobjedničkoj strani. Ili ako želite, pobjednička strana oduvijek završi na njegovoj strani. Shvatite kako hoćete.

Da su Antolić i Barišić postali prst i nokat, kao što su nekoć bili Mamić i Barišić, govori i podatak da su se od čelnika samo njih dvojica pojavila na sastanku sa 17 djelatnika Dinama, koji su na nedavnoj Skupštini glasovali u biti za Antolićevu smjenu, preciznije, izglasali su mu nepovjerenje, što nije ništa drugo nego smjena. Dalje su pravne cake i tumačenje nedorečenog Statuta, koji je nekoć bio Mamićev as u rukavu za preživljavanje na vlasti, a sada je velika smetnja.

Što je bila Barišićeva i Antolićeva nakana, nije teško zaključiti. Jasno je da su pokušali na finjaka utjecati na djelatnike da promjene stranu i da na sljedećoj odsudnoj Skupštini glasaju za Antolića. Mamićeva struja za 10-15 dana vjerojatno će predati potpise za sazivanje izvanredne Skupštine, koju će vodstvo kluba morati organizirati u roku 60 dana od predaje potpisa. Dakle, ta povijesna Skupština trebala bi se održati početkom ožujka. Do tada možemo očekivati rat svim sredstvima.

Povijesna Skupština

Do mene su došle informacije da se na sastanku dogodio potpuno obratni efekt od onog koji su očekivali Barišić i Antolić. Umjesto da djelatnici šute i klimaju glavama, dogodio se kontranapad. Neka viđenija lica održala su govore u kojima su izravno prozvale Antolića da već odavno potiho postavlja svoje ljude u klubu i nogometnoj školi, da se miješa u sportsku politiku, pa čak i da nasamo prijeti zaposlenicima. On je to sve demantirao, ali nisu mu baš povjerovali.

Najveća bura podigla se kada su čelnici Dinama otkrili da namjeravaju promijeniti utabanu sportsku politiku nogometne škole. Postavljala su se pitanja zbog čega bi trebalo mijenjati nešto što je dosad davalo tako dobre rezultate, pogotovo jer se vidi kako djeluju nove smjernice. Upozorili su na loše posljednje rezultate Dinamovih omladinskih selekcija i predvidjeli da će ti rezultati biti još lošiji ako se nastavi s novim kursom.

Uglavnom, izvori kažu da sastanak ne da nije polučio rezultate kojima su se nadali Barišić i posebice Antolić, nego se dogodilo potpuno obratno. Očevici kažu da je na kraju sastanka Barišić izgledao prilično iznenađeno i utvrdio je da nije znao što se događa u klubu, da su mu neke stvari promakle.

Sastanak sa zaposlenicima koji su skupštinari

Očito mu je bilo čudno da je svih 17 zaposlenika i dalje protiv Antolića. Neki od njih jesu u Mamićevoj struji, no neki nisu, ali ipak su još manje za Antolića. Kako čujem, Barišić je obećao da će razmotriti situaciju i prikupiti daljnje informacije. Što to točno znači, možemo samo naslućivati.

Sve što se trenutačno događa u Dinamu najavio sam prije više od godinu dana, a u međuvremenu još nekoliko puta secirao. Najavio sam oluju, a dogodio se uragan. Kada sam počeo pisati o tome, borbe su se vodile ispod stola, nisu bile vidljive prema van i zbog toga mnogi nisu vjerovali. Čak ni mnogo kolega novinara, koji su po logici stvari znali puno više od prosječnih promatrača. Tada je još uvijek vladalo uvjerenje da Mamić sve drži pod kontrolom i da nema ni govora o nekoj pobuni, a još manje o puču.

No moje informacije bile su drukčije. Iako već tri godine ne mogu na stadion, poznanstva koja su se stvarala desetljećima ne mogu se izbrisati jednim potezom maksimirskih neimara. Da je došlo vrijeme za skidanje rukavica i otvorenu bitku, saznao sam još proljetos. I s jedne i s druge strane čekao se samo pravi trenutak. Moja procjena da će se oluja dogoditi krajem godine bila je točna gotovo u dan.

Početkom Svjetskog prvenstva u Katru do mene je došla informacija o konspirativnom sastanku u Međugorju. Izvori mi kažu da su dva čovjeka iz Antolićeve struje, koji su zapravo moćniji od Antolića, on je u biti njihov operativac, posjetili Mamića i bacili mu na stol po jednom izvoru 16 milijuna eura, po drugom čak 20 da zauvijek digne ruke od Dinama.

Sastanak u Međugorju i nemoralna ponuda

Mamiću je to bio jasan znak da je dogorjelo do noktiju i da mu je posljednji trenutak da nešto napravi ili će u suprotnom biti pregažen. Napisao sam već odavno da je Mamićeva taktika čekanja i povlačenja jasan znak suprotnoj strani da sve više slabi i da je vrijeme za konačni udarac. Iako vlada fama o Mamićevoj golemoj inteligenciji i upravljačkim sposobnostima, tu je pokazao da strateški baš i nije tako umiješan.

Previdio je staro pravilo ulice na kojoj je odrastao: taktičko povlačenje može donijeti rezultat jednom ili dvaput, ali ako se povučeš treći i četvrti put, samo je pitanje dana kada ćeš pasti. U odlučnu bitku ide se dok si jači, ne dopuštaš neprijatelju da ojača i dostigne te, a kamoli pretekne u naoružanju.

Nakon nemoralne ponude koja mu je bačena na stol Mamiću je postalo jasno da uzmicanja više nema i da se konačni obračun više ne mjeri u mjesecima, već u tjednima i danima. Zbog toga uopće nisam bio iznenađen događanjima na redovitoj Skupštini krajem godine. Uvijek postoji točka dnevnog reda - razno. Ako imaš dovoljan broj ruku, nema što se ne može.

Situaciju sam pratio iz Dohe, ali u doba elektronike ne trebate biti na licu mjesta da biste znali što se događa. Informacije su stizale iz minutu u minutu. Da će biti perja, moglo se shvatiti kada je Barišić rekao da se Izvršni odbor sastao uoči Skupštine i da neće biti točke o povjerenju članu Uprave Krešimiru Antolića.

Unosne prodaje i kamo će novac

Tu je nastao prvi problem jer je Barišić sazvao IO bez članova koji podupiru Mamića. Barišićev prijedlog je preglasan i točka je unijeta u dnevni red. Potom je sve bilo jasno. Mamićevi ljudi započeli su galamu koja je rušila zidove. Skupština je odrađena u atmosferi sveopćeg rata do istrebljenja. Karte su na stolu, nema više skrivanja.

Jedan od razloga da baš u ovom trenutku krenu u odlučnu bitku jest i taj što se u nadolazećim tjednima i mjesecima očekuju golemi prihodi od prodaje Livakovića, Petkovića,, Oršića i Šutala  te od postotaka koji će leći na Dinamov račun od prodaja Gvardiola i Olma. Tko to bude kontrolirao, bit će u osjetno povoljnijoj situaciji. Čista logika.

Antoliću je izravno zamjereno zapošljavanje brata i autokratsko vođenje kluba. Zaposlenici kluba koji su ujedno i skupštinari listom glasovali su protiv Antolića. Čujem da je predsjednica Uprave Vlatka Peras razgovarala sa zaposlenicima prije Skupštine i rekla im da glasaju prema savjesti te da mogu biti mirni što se tiče radnih mjesta.

Taj detalj mogao bi sugerirati da je Peras u Mamićevoj struji, no to nije posve jasno. Do mene su stigle informacije da Mamić sigurno može računati jedino na Amru Peternel, dok Peras još važe i ne može se odlučiti. Navodno je pod golemim pritiskom. Možda je i zbog toga, kako čujem, otputovala u inozemstvo u trenutku sazivanja sastanka zaposlenika s Barišićem i Antolićem. To što Peternel nije bila na sastanku, jasno sugerira na čijoj je ona strani.

Tko će graditi stadion?

Još jedan motiv za otvoreni obračun jest pitanje izgradnje stadiona. To je posao, treba li sumnjati, koji će nekima donijeti golemu zaradu. Ujedno je to i mrkva za neodlučne da uskoče u vlak koji juri pregaziti Mamića. Kao i u mnogim drugim slučajevima, treba samo pozorno pratiti koja će to kompanija graditi stadion i koji ljudi stoje iza nje. To je priča koja je još posve neizvjesna, ali do koje će vjerojatno doći ako Mamić padne pod kotače vlaka kojim upravljaju ljudi za sva vremena.

Vidjet ćemo što će Mamić sutra baciti na stol i kakva mu je petlja. Iskreno, ne bih se iznenadio ni da odustane od presice, da se predomisli u zadnji trenutak. To je već znao napraviti. U svakom slučaju, sljedeći tjedni i dani bit će jako zanimljivi, posebice praćenje "uvjeravanja skupštinara" i metoda koje će se koristiti.

Osobno mi je svejedno koja će struja pobijediti. Nema tu veće razlike, i jedni i drugi mogu ruku pod ruku. Na Maksimir ionako još dugo neću, tko god preuzeo žezlo, rampa će ostati spuštena za novinara koji razmišlja svojom glavom i ne pristaje pisati kako mu se kaže.